Kako roditelji mogu pomoći?

Roditelji trebaju otvoreno razgovarati o epilepsiji, načinu liječenja i
mogućim poteškoćama koje se mogu javiti. Otvorenost pomaže ostalima razumjeti djetetovu bolest, njegovo ponašanje i potrebe, i osigurava mu pomoć
kad je to potrebno. Skrivanje bolesti dodatno pojačava i inače jako izražen
strah od napadaja i gubitka kontrole pred drugima.
Ako su se roditelji prilagodili na bolest, onda će je i dijete prihvatiti. Ako se
roditelji srame ili su izrazito tjeskobni zbog njegove bolesti i dijete će se sramiti
i biti pretjerano zabrinuto.
Savjeti roditeljima:
– Ponašajte se prema svom djetetu jednako kao prije bolesti!
– Dopustite mu da sudjeluje u igri i aktivnostima primjerenim dobi kao i
prije bolesti!
– Potičite njegovu sigurnost u sebe i samopoštovanje naglašavajući ono
što može!
– Dopustite mu da razvije samostalnost i neovisnost! Ne izolirajte ga
govoreći da je to za njegovo dobro. Sva djeca zaslužuju iste prilike.
Suočavanje sa strahom i neuspjehom je vrijedno iskustvo neophodno za
odrastanje i sazrijevanje.
– Razgovarajte s odgajateljima i nastavnicima o bolesti!
– Razjasnite koja su ograničenja u svakodnevnom funkcioniranju i smanjite njihov broj samo na ona koja su neophodna!
– Budite iskreni i otvoreni s vašim djetetom i okolinom!